316 pješadijska divizija generala Panfilova. Istorija divizije, podvig boraca

2024 Autor: Howard Calhoun | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 10:20

Mladi sada dobro poznaju popularne glumce i pjevače, istaknute političare, a ne zanimaju svi ljudi koji su prije nekoliko decenija uradili nešto veliko. Ali starija generacija dobro zna za 316. pješadijsku diviziju generala Panfilova, koja je osujetila zauzimanje Moskve od strane nacista po cijenu vlastitog života. U ratnim i poslijeratnim godinama mnoge su novine pisale o diviziji, a svih 28 panfilovskih vojnika posthumno su postali Heroji Sovjetskog Saveza. Čini se, šta bi tu moglo biti loše? Uostalom, podvig ovih neustrašivih ljudi je evidentan. Ali postojali su materijali koji su dokazivali da 316. streljačka divizija nije bila ništa lošija i ništa bolja od drugih jedinica koje su zadržavale naciste na predgrađu Moskve. U svakom od njih herojski su poginuli naši vojnici, o kojima iz nekog razloga niko ništa ne govori, ali daleko od svih 28 panfilovskih vojnika je poginulo. Štaviše, nisu svi bili heroji, neki od njih su čak postali izdajice. Šta je to - bacanje blata na podvig sovjetskih vojnika ili želja da se ljudima otkrije istina? U ovom članku, na osnovu originalnih dokumenata, obnavljamo tok događaja iz tih godina, tako da i mladi i starija generacija saznaju cijelu istinu o herojima.

General Panfilov

Komandant 316. pešadijske divizije, čuveni IV Panfilov, bio je izvanredan čovek. Rođen je 20.12.92. (stari stil) ili 01.01.93. (novi), tako da je zahvatio i revoluciju i Prvi svjetski rat. Godine 1915. borio se u carskoj vojsci, ali je od 1918. postao vojnik Crvene armije, borio se zajedno sa velikim Čapajem i poznavao ga lično.

Legendarni komandant imenovao je mladog Panfilova za izviđača i više puta je isticao njegovu hrabrost, odvažnost, hrabrost i sposobnost da se nosi sa najopasnijim zadacima bez ikakvih gubitaka. Ovaj komandantski i ljudski talenat - da zaštiti svoje borce i istovremeno pobijedi neprijatelja - komandant 316. pješadijske divizije i jednostavno divna osoba zadržat će do posljednjih minuta svog života. U svakom slučaju, o svakom svom borcu će se brinuti kao o svom rođenom sinu, zbog čega će se zvati Aksakal, a kasnije Batya. Čak 3,5 godine nakon Panfilovljeve smiješne smrti, jedan od vojnika njegove divizije će napisati na zidu u osvojenom Berlinu da je Panfilovac i dodati riječi: "Tata, hvala na čizmama."

Rođenje 316. pješadijske

Nakon diplomiranja u Kijevskoj pešadijskoj školi, Panfilov je završio u Centralnoj Aziji, gde se borio protiv Basmačija. I svuda, čak iu najopasnijim planinskim područjima koja vrve od Basmachia, pored njegatu je bila njegova draga žena i najvjernija prijateljica Maša, Marija Ivanovna. Borbeno prekaljen, hrabar, hrabar i istovremeno mudar vojnik sovjetske vojske I. V. Panfilov 1938. godine imenovan je za vojnog komesara Kirgiške Sovjetske Republike. I na ovoj poziciji posvetio je lavovski dio pažnje mladim borcima, ne samo njihovoj obuci u vježbi, već i običnim kućnim potrebama, što nije tipično za sve komandante.

Početkom jula 1941. I. V. Panfilov odlazi u Alma-Atu, gde počinje da formira jaku borbenu jedinicu, nazvanu "316. streljačka divizija". Panfilov je lično birao ljude za to, dajući prednost komsomolskim aktivistima i mladim komunistima. Stvarajući tako veliku jedinicu, čiji je glavni zadatak bila borba protiv nacista, Panfilov nije zaboravio da su njegovi borci pre svega ljudi, pa tek onda vojnici, pa je za njih pretukao normalne uslove za smeštaj, zalihe hrane, odgovarajuće sadržajima, čak su za njih organizovali i muzičke koncerte, a sve žene su postigle izdavanje čarapa i suknji umesto krpica i pantalona.

Vojna obuka

Legendarna 316. streljačka divizija, koja je postigla stotine podviga, u početku nije bila dobro uigrana borbena jedinica, pošto su njeni borci slabo razumeli vojnu umetnost, mnogi su se čak plašili tenkova. Stoga je I. V. Panfilov glavnim zadatkom učinio vojnu obuku svog divizijskog štaba, za šta je dobio samo mjesec dana. Od komandira četa i bataljona, onzahtijevao da se ljudi treniraju u disciplini, izdržljivosti, a ujedno, s obzirom na to da su u sastavu 316. streljačke divizije bili ljudi 34 nacionalnosti (bilo je čak i onih koji nisu razumjeli ni riječ ruskog), istakao je poseban pristup borcima kako bi ih sve okupili u prijateljsku porodicu. Obuka se sastojala od dugih forsiranih marševa, forsiranja rijeka, zauzimanja nebodera, kopanja rovova i rovova, borbi i izgradnje prelaza. Da bi prevazišao strah od tenkova u svojim borcima, Panfilov je organizovao napade traktora za obuku, tokom kojih su borci sedeli u rovovima, čekali da traktori prođu preko njih, a zatim ih bacali trenažnim granatama.

Vatreno krštenje

Vojnici 316. pješadijske divizije položili su zakletvu 30. jula, a 18. avgusta stigli su kod Novgoroda i pridružili se 52. armiji. Pošto nisu bili na prvoj liniji fronta, borci divizije izveli su niz izviđačkih operacija. Poručnik Koroljov se istakao svojim vodom, koji je zarobio „jezik“, mitraljezom i uništio nekoliko Nemaca. Bio je to njihov prvi borbeni nalet, koji je završio vrlo motiviranim uspjehom za borce.

Ali 316. pješadijska divizija nije izvodila velike vojne operacije u blizini Lenjingrada, te je početkom jeseni prebačena u moskovskom pravcu, u 16. armiju Rokosovskog. Panfilovljeva 316. pješadijska divizija trebala je blokirati nacistima put do Volokolamska i zauzeti odbrambene položaje na frontu od 50 kilometara. Ovde je 857. artiljerijski puk Kurganova ušao u diviziju, ali Panfilov je i dalje nedostajao protivtenkovske vojne opreme, iako su korišćeni čak i protivavionski topovi i naše slavne Katjuše.

Panfilovljeva vojna taktika

Panfilov, omiljen i komandantima i borcima, general 316. pešadijske divizije posvetio je mnogo lične pažnje, jer je dobro razumeo složenost zadatka. Kako bi povećao šanse za pobjedu, koristio je taktiku ratovanja koju je sam razvio, uvjeravajući osoblje da je ofanziva, čak iu najnepredvidivijim situacijama, bolja od odbrane. Kasnije će ova tehnika spasiti živote stotina boraca, u stvari potvrđujući glavni zakon njegovog Batija, koji je više puta govorio borcima da ne želi da umru, želi da svi prežive.

Evo samo jednog od mnogih slavnih primjera gdje se poručnik Kraev istakao. Njegova četa zauzela je neboder, ali su je neprijateljski tenkovi i pješadija uhvatili u tesan obruč. Kraev je, osuđen na smrt, iznenada krenuo u ofanzivu i ne samo da je probio obruč, već je i uništio 3 tenka i veliki broj nacista, a sam je sa četom pobjegao iz okruženja. Kasnije je jedan od Nemaca napisao da je bilo veoma teško pobediti borce "divlje" 316. divizije, jer su uvek delovali iznenada, ne poštujući nikakva pravila ratovanja.

Borbe kod Volokolamska

Mnoge novine uveo je komandant 316. pješadijske divizije. Jedna od tehnika je čak nazvana "Panfilovska petlja" i počela se koristiti u drugim sektorima fronta. Ipak, i pored svih napora, 316. je imala i poraze. Tako su 15. oktobra Nemci krenuli u snažan napad, bacivši veliki broj tenkova na Panfilovljevu diviziju. Samo na lijevom boku, gdje1075. puk se hrabro borio, bilo ih je više od 150. Borbe su bile nevjerovatno teške, ali 316. streljačka divizija je izbjegla obruč, uništivši planove nacista, jer je Panfilov uspio na vrijeme pomoći svojoj 1075. sa velikom količinom protutenkovske artiljerije.

Nakon 4 dana, Nemci su se približili Moskvi i zauzeli pojedina sela. U ovim bitkama najveće herojstvo pokazao je kapetan Lisenko, koji je držao odbranu sela Ostaševo, kapetan Molčanov, koji je sa svojim borcima razbio 6 tenkova. Ali Nemci su pohrlili u Moskvu, bez obzira na gubitke. Već 25. oktobra bacili su oko 120 tenkova na Panfilovljevu diviziju. Da bi spasio svoje vojnike, Panfilov je naredio da se povuče i preda Volokolamsk. Rokosovski ga je spasio od tribunala za ovaj čin, a Žukov ga je spasio od pogubljenja.

Borba za Moskvu

Inspirisani uspehom, nacisti su nastavili da napadaju. Stigao je 16. novembar, dan najteže (po Žukovu) bitke za Moskvu i dan kada je 28 vojnika 316. streljačke divizije izvršilo svoj neviđeni podvig. Nijemci su se razbili, Wehrmacht je bacio čak 2 takve divizije u smjeru Volokolamska. Pomogla im je jedna pješadijska divizija. Prema sjećanjima preživjelih boraca, napali su ih tenkovi, na kojima je sjedila pješadija i neprestano pucala. Naši borci nisu mogli ni da podignu glave da vide gde da bace granate. Istovremeno, avioni su ih bombardovali odozgo. Celoj ovoj lavini smrti suprotstavila se jedna 316. panfilovska streljačka divizija.

Sa zorom je počeo snažan napad na Dubosekovo, gdje1075. streljački puk. Komandovao je Ilja Vasiljevič Kaprov. Istovremeno, 6. četa je branila Širjaevo, 4. - direktno Dubosekovo, 6. - prostor između Petelina i visine 251. Neprijatelj je bacio oko 60 tenkova na 4. četu, a naša je imala samo 1 protivtenkovska topa i 2 protutenkovski vodovi !

Borba je trajala 4 sata. Za to vrijeme, Panfilovci su srušili 18 neprijateljskih tenkova i uništili nekoliko stotina vojnika. Zvanična verzija je sljedeća: svih 28 vojnika čete je poginulo, ali je neprijatelj zaustavljen. Poginuo je i politički instruktor, tridesetogodišnji Vasilij Kločkov, koji je slavno rekao da je Rusija velika, ali da nema gde da se povuče, pošto je Moskva iza.

Smrt Panfilova

Za veliki podvig Panfilovljeva 316. streljačka divizija je 17. novembra postala Osma gardijska streljačka divizija. Pored toga, odlikovana je Ordenom Crvenog barjaka. Panfilov je bio veoma srećan zbog toga, jer je dugo sanjao da će njegova divizija postati gardijska divizija. 18. novembra se sastao sa svojom kćerkom Valentinom, medicinskom sestrom u svom odjeljenju. Tokom sastanka, Ivan Vasiljevič je pozvan u štab, koji se nalazi u selu Gusenevo, na razgovor sa moskovskim dopisnicima. Razgovor se vodio u zemunici, a prekinula ga je poruka o novom tenkovskom napadu nacista. Panfilov je požurio na ulicu, svojim borcima, iskočio iz zemunice. U tom trenutku u blizini je eksplodirala granata. Pred očima začuđenih ljudi, general je počeo da pada. Đavolskom koincidencijom, sićušni komadić ga je pogodio pravo u slepoočnicu. Slavni heroj je sahranjen u Moskvi, na Novodevičjem groblju, a njegova divizija je dobila ime Panfilovska.

Trofeji i gubici

Tokom najteže vojne operacije Drugog svetskog rata, koja je bila od 16. do 19. novembra, poginuo je ne samo voljeni komandant 316. pešadijske divizije, koji je branio Moskvu. Otadžbina je u ovim bitkama izgubila hiljade svojih heroja. Dakle, na početku formiranja 316. divizija se sastojala od 11.347 boraca, a do 16. novembra ih je ostalo oko 7000. Konkretno, u 1075. puku je bilo 1534, u 1073. 1666, a 2078 vojnika i komandanata.. Nakon kobne bitke u 1075. puku ostalo je 120 ljudi, uključujući i ranjenike, u 1073. - 200, a u najvećoj 1077. pukovniji bilo je svega oko 700 boraca. Gubici, naravno, strašni. U čuvenoj 4. četi preživjelo je samo 20 ljudi od 140. Ukupno su se Panfilovci dva mjeseca „kuvali“u paklenom kotlu Dubosekovo-Krjukovo. Za to vrijeme uništili su 9.000 nacističkih vojnika, oko 100 tenkova, porazili 4 njemačke divizije - 1 tenkovsku, 1 motorizovanu i 2 pješadijske.

Pogovor o podvigu

Materijali pokazuju da je 16. novembra poginulo nekoliko hiljada naših slavnih boraca koji su branili Moskvu. Zašto je cijelom svijetu poznat samo podvig 28 vojnika 316. pješadijske divizije? To se dogodilo na predlog zaposlenih u novinama Krasnaya Zvezda Otenberg, Krivitsky, Koroteev. Krivitsky je priznao da je svoj esej izmislio pod pritiskom okolnosti. Komandant 1075. I. V. Kaprov, koji je preživio nakon bitke, zvanično je izjavio da se novinari nisu lično sastali s njim i da nisu dobili nikakve informacije, te da je u toj čuvenoj bici poginulo ne 28, već više od 100 Panfilovca. Svi su se borili kao đavoli, braneći svaki pedalj svoje rodne zemlje, ali nije bilo podviga 28 ljudi. Sva imena (koja je zapamtio) njegovih boraca, koji su postali poznati Panfilovci, Krivickom je izdiktirao kapetan 4. čete Gundilovič, a to se dogodilo 2 meseca nakon bitke, a Krivicki je sam sastavio Kločkovovu frazu.

Fatalne i dosadne greške

Nesumnjivo, 316. pješadijska divizija se borila ne samo herojski, već na granici ljudskih mogućnosti, samo ne proslavljenih 28 ljudi, već svaki ponaosob. Ali zahvaljujući nepoštenju onih koji lično nisu rizikovali svoje živote, podvig svih boraca sveden je na herojstvo male grupe ljudi. Dakle, Krivicki je lagao da je uspeo da čuje za bitku u bolnici od jednog od 28 Panfilova Natarova, koji je ubrzo umro. Ali to nije mogao učiniti, jer je u vrijeme slavne bitke bio mrtav 2 dana. Među poginulim i posthumno nagrađenim Panfilovljevim vojnicima je Daniil Kužebergenov (Kožabergenov), kojeg su Nemci zarobili tokom bitke. Nakon toga je pobjegao u šumu, lutao tamo dok ga nisu pronašli konjanici sovjetskog generala Dovatora. Titula i nagrada su mu do tada već bili dodijeljeni, pa je u dokumentima njegovo ime i prezime hitno zamijenjen Askarom Kuzhebergenovom, kojem je to dodijeljeno. Ali ni ovaj borac nije učestvovao u čuvenoj bici, pošto je u 316. diviziju stigao tek januara 1942.

Sljedeće greške su sretni. Tako su posthumno odlikovani panfilovci Pavel Gundilovič (komandant), Ilarion Vasiljev, Dmitrij Timofejev, Grigorij Šemjakin, Ivan Šadrin. Svi su preživjeli nakon bitke i dobili svoja priznanja, u dobrom stanjuu dobrom zdravlju. Gundilović je, nažalost, umro u aprilu 1942. godine, ostali su uspjeli preživjeti rat.

Heroj ili izdajica?

Najupečatljivija činjenica koja zasjenjuje slavu 316. pješadijske divizije je epizoda s Ivanom Evstafjevičem Dobrobabinom, bivšim komandantom odreda. Gundilovič, kada je nazvao svoje prezime, nije znao da je Dobrobabin zarobljen i otišao da služi kao policajac, pa čak i postao načelnik policije, pa je revnosno obavljao svoje dužnosti, iako je važio za Heroja Sovjetskog Saveza, poput počivati posthumno. Kada je uhapšen, ukaz o dodjeli mu je ukinut, a izdajnik je osuđen na 15 godina zatvora. Kasnije je Dobrobabin tražio da se s njega skine sramna stigma, ali je sve vrijeme bio odbijan. Rehabilitiran je tek 1993. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Ukrajine.

Drugi panfilovci

Ne samo 4. četa 316. streljačke divizije istakla se 16. novembra. Na primjer, 120 vojnika 1. čete branilo je selo Matrenino. Njima je komandovao poručnik Filimonov. Uništili su nekoliko tenkova i 300 nacista. Iz 6. čete, koja je bila stacionirana kod Petelina, napad je preživjelo samo 15 ljudi. Ova šačica je držala odbranu nekoliko sati, digla u vazduh 5 tenkova, ali je svih 15 boraca poginulo. Pod komandom mladog poručnika Kraeva, 2. četa je držala neboder 231, 5 i uopšte nije imala protivtenkovske granate i oružje, ali je nekako uspela da digne u vazduh 3 tenka, uništi 200 nacista, uzme trofej 3 mitraljeza i 1 putnički automobil. Kod sela Jadrovo, 20 naših boraca, kojima su komandovali poručnici Islamkulov i Ogurejev, porazilo je bataljon fašističkihmitraljezaci.

Podvigi su izvedeni i ostalim danima. Dana 17. novembra, 17 vojnika 1073. puka borilo se do smrti kod sela Mykanino. Poginulo je 15 boraca, ali je uništeno 8 od 25 tenkova koji su im išli. Dana 18. novembra, 11 boraca 1077. puka, kojim je komandovao poručnik Firstov, u blizini sela Strokovo nekoliko sati (do poslednjeg živog čoveka) odbili su se od napada čitavog bataljona nacista i tenkova. Šteta što se tako malo zna o podvizima ovih heroja.