Njemačka nuklearna energija: karakteristike i zanimljive činjenice

2024 Autor: Howard Calhoun | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 10:20

Relativno nedavno, njemački ministar energetike najavio je odbijanje izgradnje novih nuklearnih elektrana i prelazak u bliskoj budućnosti na korištenje obnovljivih izvora. Ovo je vrlo hrabra izjava. Hoće li država sa tako moćnom i razvijenom industrijom moći zadovoljiti potražnju za električnom energijom samo korištenjem energije vjetra, sunca i vode? Ovo je veliko pitanje. Mišljenja stručnjaka iz industrije o ovom pitanju su vrlo kontradiktorna. Međutim, kao što istorija pokazuje, energetski sektor u Nemačkoj može se razvijati dinamično i veoma brzo, uprkos mnogim faktorima sputavanja. Ovaj članak je posvećen problemima i istoriji razvoja nuklearne (i ne samo) energije na teritoriji moderne Njemačke.

Izgradnja nuklearnih elektrana u Zapadnoj Njemačkoj

Aktivna izgradnja nuklearnih elektrana u Saveznoj Republici Njemačkoj započela je 1955. godine. To je zbog ulaska Njemačke uNATO savez. Prije toga, na razvoj nuklearne energije u Njemačkoj stavljan je veto. Zabrana je uvedena ne samo na razvoj nuklearnih programa, već i na niz drugih industrija (uključujući razvoj vojske i naoružanja). Ova ograničenja su nametnuta nakon predaje Njemačke nakon Drugog svjetskog rata i prelaska njenih zapadnih teritorija pod kontrolu Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

1961. godine puštena je u rad prva nuklearna elektrana. Imao je vrlo skromne tehničke karakteristike (ukupna snaga - samo 15.000 vati, tip reaktora - BWR). To je, zapravo, bio pilot projekat koji je imao za cilj da dobije ne profit, već važne naučne podatke.

1969. je obilježeno puštanjem u rad prve komercijalne nuklearne elektrane Origheim. Reaktor ove stanice je već imao snagu od 340.000 vati. Ova elektrana je imala reaktor tipa PWR.

Dalji razvoj njemačke nuklearne industrije potaknut je razvojem novih modifikacija nuklearnih reaktora, kao i rastom berzanskih cijena energenata (posebno nafte). Industrija je pokazala neviđene stope rasta. Udio električne energije u ukupnoj strukturi njemačkog energetskog sektora, proizvedene u nuklearnim elektranama, trebao je biti povećan na četrdeset pet posto. Međutim, ovaj pokazatelj nikada nije postignut: do 1990. godine udio nuklearne energije iznosio je 30 posto ukupne proizvodnje.

Lokacije za izgradnju nuklearnih elektrana birane su najčešće u donjim (ili srednjim) tokovima rijeka. Ovo je uzelo u obzir potrebe stanovništvaobližnji gradovi u izvorima električne energije i goriva. Upravo zbog rasprostranjenosti sve nuklearne elektrane imale su jedan (uz rijetke izuzetke, dva) agregata. Štaviše, maksimalna snaga nuklearnih elektrana tog vremena nije prelazila 100.000 vati, što je vrlo skroman pokazatelj po savremenim standardima.

Ne može se reći da je tih godina razvoj nuklearne energije bio apsolutno neometan. Pod uticajem javnih govora zaustavljena je izgradnja najmanje tri nuklearne elektrane. Još jedna stanica je povučena godinu dana nakon puštanja u rad. Vjerovatno se tih dana rodila ideja o preorijentaciji energije u Njemačkoj na obnovljive izvore.

Ipak, razvoj mirnog atoma obilježen je brojnim uspjesima. Tako je Zapadna Njemačka postala prva kapitalistička država na svijetu koja je mogla izgraditi trgovački brod s nuklearnom elektranom. Riječ je o svjetski poznatom suhotovarnom brodu "Otto Hahn". Eksperiment se pokazao vrlo uspješnim: ovaj brod se aktivno koristio deset godina i više nego je nadoknadio sredstva uložena u njegovu izgradnju.

Najznačajniji tržišni udio u izgradnji nuklearnih elektrana imao je Kraftwerk Union. Kasnije ga je preuzeo industrijski gigant Siemens.

U aprilu 1989. lansiran je drugi nuklearni reaktor stanice Neckarwestheim. Nakon toga, nuklearna industrija se ukočila u iščekivanju daljnjeg razvoja događaja u političkoj areni. Kao što znate, ubrzo je uslijedilo ujedinjenje Njemačke i rušenje zida, dugovreme koje je podelilo ljude. Naravno, ovi događaji nisu mogli a da ne utiču na razvoj energetskog sektora. Novo političko vodstvo će se kladiti na razvoj alternativne energije u Njemačkoj.

Istorija razvoja nuklearne industrije u Istočnoj Nemačkoj

U poređenju sa Zapadnom Njemačkom, energija (prvenstveno nuklearna) se razvijala prema drugom modelu. Vlasti Njemačke Demokratske Republike oslanjale su se na izgradnju velikih nuklearnih elektrana velikog kapaciteta. Iako je razvoj nuklearne energije na ovim prostorima počeo s malim zakašnjenjem: prva stanica („Reinsberg“) s agregatom snage 70.000 vati puštena je u rad tek 1966. godine. Stručnjaci i naučnici iz Sovjetskog Saveza aktivno su učestvovali u projektovanju i izgradnji ove nuklearne elektrane. Projekat se pokazao veoma uspešnim, a stanica je radila skoro četvrt veka bez ozbiljnih nezgoda i vanrednih situacija. Inače, ovo je bilo prvo strano iskustvo sovjetskih stručnjaka u oblasti nuklearne energije i izgradnje nuklearnih elektrana.

Nord je postao sljedeća nuklearna elektrana. Projekat je obuhvatio izgradnju osam energetskih blokova. Prva četiri izgrađena su između 1973. i 1979. godine, nakon čega je počela izgradnja ostalih. Četiri elektrane proizvodile su deset posto ukupne električne energije u zemlji i igrale su važnu ulogu u razvoju njemačkog energetskog sektora.

Može se reći da je istorija nuklearne energije DDR-a završila u trenutku ujedinjenja različitih država i rušenja Berlinskog zida. Društvena formacija i prioriteti su se promijenili. Zelena energija postaje sve popularnija. Njemačka je obustavila rad svih nuklearnih elektrana na teritoriji bivšeg DDR-a i zatvorila ih. Nova vlada je kritizirala tehnologiju Sovjetskog Saveza i smatrala ove stanice opasnim. Izgradnja novih stanica nije dolazila u obzir. Prema mišljenju većine stručnjaka, ovakvim postupcima je zadat veliki udarac privredi cijele zemlje. Odluka je jasno politički motivirana, jer takve stanice uspješno rade u mnogim zemljama svijeta.

Obezbeđivanje goriva

Uranijumska ruda se aktivno kopala na teritoriji DDR-a. Saksonski i tiringijski rudnici došli su pod kontrolu Sovjetskog Saveza. Osnovano je zajedničko preduzeće Wismuth koje je nadgledalo vađenje rude uranijuma na teritoriji Njemačke Demokratske Republike. Obim proizvodnje uranijumskog goriva bio je prilično impresivan. DDR je zauzeo treće mjesto na globalnoj rang listi zemalja u pogledu iskopavanja uranijuma. Elektroprivreda Njemačke Demokratske Republike doživjela je brzi razvoj. Nakon ujedinjenja teritorija zemlje i zatvaranja nuklearnih elektrana u DDR-u, proizvodnja uranijuma je naglo opala.

Zapadna Njemačka nije imala sreće: na njenoj teritoriji praktično nije bilo ležišta rude uranijuma pogodnih za industrijski razvoj. Sirovine su uvezene iz Nigera, Kanade, pa čak i Australije. Možda je to bio jedan od razloga zašto je Njemačka napustila nuklearnu energiju.

Neuspješni eksperiment

Iz razlogaZbog ograničenih resursa nuklearnog goriva u Zapadnoj Njemačkoj, reaktori na brzim neutronima igrali su važnu ulogu. Prvi eksperimentalni brzi reaktor izgrađen je 1985. Lokacija je bila nuklearna elektrana Kalkar. Međutim, sudbina ovog remek-djela inženjerstva bila je nezavidna. Radilo se o dugotrajnoj gradnji (podignuto je dugih trinaest godina). Štaviše, gradnja je redovno obustavljana zbog protestnih raspoloženja u društvu i masovnih demonstracija. U razvoj i izgradnju ovog bloka uloženo je oko sedam milijardi njemačkih maraka (po sadašnjim cijenama to je otprilike tri i po milijarde eura). Nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilju izazvala je nalet kritika na račun izgradnje ovog objekta, te je on morao biti zamrznut (za šta je potrošeno još 75 miliona eura).

Sama nuklearna elektrana pretvorena je u zabavni park. Treba reći da se ideja pokazala isplativom: više od šest stotina hiljada ljudi posjeti ovaj park svake godine, ostavljajući tu mnogo novca.

Kurs za postepeno ukidanje upotrebe nuklearne energije

Protesti protiv izgradnje nuklearnih elektrana održavali su se čak i burnih 1970-ih, kada su bile krize u energetskom sektoru širom svijeta. Protestna raspoloženja podgrejali su "zeleni", pod čijim neposrednim nadzorom je zaplenjeno nekoliko gradilišta. Kao rezultat toga, izgradnja ovih stanica je zamrznuta i nikada nije nastavljena.

Na prijelazu stoljeća (kraj 90-ih), Zelena stranka dolazi na vlast. Onda je bilostavio tačku na razvoj nuklearne industrije u Njemačkoj. Energija vjetra, kao i solarna energija, počele su privlačiti sve veću pažnju javnosti. Istraživanja u ovoj oblasti počela su se aktivno financirati. I moram reći, ne uzalud - udio čiste energije u ukupnom obimu proizvodnje počeo je brzo rasti.

2000. godine donesen je zakon čiji je cilj odbijanje korištenja atomske energije. Naravno, nije moglo biti govora o gašenju i zatvaranju svih nuklearnih elektrana odjednom. Problem korištenja nuklearne energije trebalo je riješiti na sljedeći način. Svaka nuklearna elektrana može raditi bez modernizacije i remonta, nakon čega je predloženo zatvaranje ovih elektrana. Vijek trajanja prije remonta bio je 32 godine. Njemačko ministarstvo ekonomije i energetike danas sa ogorčenjem javlja da ovaj program neće biti sproveden kako je planirano. Već 2021. na teritoriji moderne Njemačke nije smjela postojati nijedna stanica. Pa ipak, Nemci su učinili mnogo za ovo. Udio nuklearne energije u ukupnom obimu svake godine primjetno opada. Plan je prilagođavan 15 godina, uzimajući u obzir rastuće potrebe njemačke industrije za električnom energijom. Tako bi posljednja nuklearna elektrana trebala biti zatvorena 2035. godine. Prema riječima stručnjaka, Njemačka ima sve šanse da do kraja završi započeti posao. Ovo će biti događaj bez presedana u svjetskoj historiji.

Likvidacija nuklearnih elektrana

U 2011. godini bile su sve nuklearne elektrane starije od 30 godinazaustavljen radi sveobuhvatnog pregleda od strane vladine komisije. Nisu identifikovane veće sigurnosne praznine. Ali koga je bilo briga? Društvo je bilo odlučno da eliminira atomsku prijetnju. Ulje na vatru dolila je stranka Zelenih. Kao rezultat inspekcije, 8 od 17 radnih agregata prestalo je sa radom.

Vlasnici nuklearnih elektrana zatrpali su njemačke sudove zahtjevima za naknadu štete i zahtjevima da se elektrana ne zatvara. Međutim, biznis nije mogao konkurirati državi. Njemačko ministarstvo energetike, uz podršku kancelarke, odlučilo je da zatvori preostalih 9 blokova do 2022. godine.

Klađenje na alternativne i obnovljive izvore energije

Danas Njemačka zauzima vodeću poziciju u svijetu po brojnim pokazateljima korištenja obnovljivih alternativnih izvora energije. Broj vjetrogeneratora premašio je dvadeset i tri hiljade. Ove vjetrenjače proizvode trećinu svjetske energije vjetra. Njihov ukupni kapacitet je 31 gigavat.

Udio nuklearne energije danas je samo 16 posto ukupne proizvedene električne energije. Njemačka već više od četvrtine svojih potreba za električnom energijom pokriva iz obnovljivih izvora. I ovaj udio raste veoma brzo. Sunčeva energija se u Njemačkoj posebno brzo razvija. Ali razvoj energije vjetra komplikuje niz faktora (nedostatak dovoljnog broja dalekovoda, neravnomjerna proizvodnja energije, poteškoće u integracijivjetroelektrane u cjelokupni energetski sistem zemlje).

Praćenje životne sredine

Njemačko Ministarstvo prirode konstatovalo je povećanje rasta emisije štetnih gasova u atmosferu za ukupno 1,6 posto. Istovremeno, industrijska proizvodnja je pokazala vrlo blagi rast (0,2 posto). Istovremeno, industrije koje tradicionalno proizvode najveću količinu štetnih materija (hemijska industrija i metalurgija) pokazale su veoma značajan pad - 3,7 odsto. Povećanje emisije štetnih gasova u atmosferu može se objasniti samo povećanjem broja termoelektrana, izazvanim zatvaranjem i gašenjem jednog broja nuklearnih elektrana.

Prema stručnjacima iz industrije, ekološka situacija bi mogla biti mnogo bolja da svih 17 likvidiranih blokova nastavi sa radom. Bilo bi moguće smanjiti emisije za sto pedeset miliona tona godišnje. Otprilike isto toliko proizvodi sav drumski transport u Njemačkoj.

Udarite njemačku ekonomiju

Procjene gubitaka koje je Njemačka pretrpjela kao rezultat napuštanja nuklearne energije uvelike variraju (30 milijardi - 2 triliona eura). Uz najnegativniju prognozu, gubici će iznositi šezdesetak pitanja BDP-a.

U svakom slučaju, stanovništvo i industrija će osjetiti posljedice napuštanja nuklearne energije. Očekuje se značajno povećanje cijena električne energije. Kao rezultat toga, sva industrijska roba će poskupjeti za najmanje 15-20 posto, što će značajno oslabiti poziciju Njemačke na međunarodnom tržištu.arena.

Već danas mnoge porodice ne mogu platiti svoje račune za struju. U budućnosti treba očekivati porast duga i povećanje nestanka struje u domovima stanovnika (samo prošle godine bilo je oko 120.000 takvih prinudnih isključenja).

Izgledi industrije

Njemačka nije ograničena samo na razvoj energije vjetra. Koriste se sve potencijalne mogućnosti za razvoj "zelene" energije. Sprovode se sveobuhvatna naučna istraživanja o stvaranju efikasnih solarnih ćelija, razvoju geotermalne energije itd. Postojale su čak i prve elektrane na gas, koji se formira na deponijama otpada.

Međutim, sama "zelena" energija neće biti dovoljna da zadovolji potrebe zemlje. Stoga se razvijaju i grade efikasne termoelektrane. Ove CHP su male. Obično se postavljaju u podrume stambenih zgrada.

Efikasnost ulaganja novca u razvoj alternativne energije ostaje izuzetno niska. Procijenjeno je da je 130 milijardi eura ulaganja u izgradnju infrastrukture dovelo do samo tri posto povećanja proizvodnje energije.

Narod i vlada uložili su se u razvoj alternativne energije u Njemačkoj. Rusija i niz drugih država nastavljaju aktivno graditi nuklearne elektrane. Teško je reći koji je pristup ispravan. Vrijeme će suditi.