Kazna za kasno podnošenje deklaracije. Kazna za kašnjenje u podnošenju PDV prijava

2024 Autor: Howard Calhoun | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 10:20

Danas postoji dosta alata koje računovođa može koristiti. Međutim, u praksi se javljaju kvarovi u funkcionisanju softvera, ljudski faktor, razne nepredviđene okolnosti koje dovode do kršenja zahtjeva NDT-a. Shodno tome, nepoštivanje zahtjeva zakona podrazumijeva primjenu sankcija prema počiniocima. Jedna od njih je i novčana kazna za kasno podnošenje deklaracije.

Regulatorni okvir

U prvom stavu čl. 119 Poreskog zakonika utvrđuje se novčana kazna za kašnjenje u podnošenju prijave. Ovo kršenje se smatra najčešćim. Kao sankciju, subjektu se naplaćuje novčana kazna u iznosu od 5% neplaćenog iznosa utvrđenog u prijavi. Kazna za kašnjenje u podnošenju deklaracije naplaćuje se za svaku kompletnuili manje od mjesec dana od datuma određenog za njegovo podnošenje. Povrat ne može biti veći od 30% navedenog iznosa, ali ne manji od 1.000 rubalja. Uz to, odgovornost je predviđena Zakonikom o upravnim prekršajima. Konkretno, prema čl. 15.5 novčana kazna za zakasnelo podnošenje deklaracije kažnjava se službenicima. Njegova veličina je 300-500 rubalja.

Izuzeci

Treba reći da se ne mogu u svakom slučaju kazniti subjektu zbog kršenja roka. Dakle, uzimajući u obzir objašnjenja iz plenarne Rezolucije Vrhovnog arbitražnog suda br. 57, nadzorni organ (FTS) je dao svoja obrazloženja. Konkretno, kažu da ako se prekrše rokovi za podnošenje dokumenata za izvještajni period, onda koristite čl. 119 NK će biti netačan. Tako je, na primjer, nemoguće upisati kaznu za neblagovremeno podnošenje poreskih prijava za prvi, drugi, treći kvartal. Takođe se ne naplaćuje za pojedine mjesece - od 1. do 11. Osim toga, ne može se primijeniti kazna za kasno podnošenje prijave poreza na imovinu za avansne uplate.

Objašnjenja

Pismo Federalne poreske službe br. SA-4-7/16692 služi kao osnova za nenametanje sankcija. U njemu se posebno navodi da čl. 58 (tačka 3) Poreskog zakonika predviđa da se Zakonom može utvrditi plaćanje akontacije. Obaveza njihovog odbitka smatra se ispunjenom na isti način kao i za vraćanje iznosa poreza. Nepoštivanje rokova za odbitak avansa ne može se smatrati osnovom za pozivanje na odgovornost za kršenje poreskog zakona. Art. 119 se primjenjuje ako postojikasno podnošenje poreskih prijava. Kazna je tako određena za neprijavljivanje za cijeli period, a ne za pojedine dijelove. FTS objašnjava da čl. 119 ne obuhvata radnje koje su dovele do propuštanja roka za podnošenje obračuna avansa, bez obzira na to kako se ti dokumenti nazivaju u poglavljima Poreskog zakona.

St. 126 NK

Utvrđuje kaznu za kašnjenje u podnošenju dokumenata ili drugih podataka utvrđenih kodeksom i drugim zakonskim aktima, ako akt ne sadrži znakove kršenja predviđenih čl. 129.4 i 119 Poreskog zakona. Iznos kazne je 200 rubalja. iz svakog nedostavljenog dokumenta. Ukoliko se propusti rok za dostavljanje uvjerenja obrasca 2-NDFL, čl. 126. To jest, za svaki papir ćete morati platiti i 200 rubalja.

Važan trenutak

U slučaju neblagovremenog podnošenja deklaracije na f. 3-NDFL, kada je platilac fizičko lice, može mu se naplatiti novčana kazna iz čl. 119 NK. Istovremeno, čak i mali iznos od kojeg je agent zaboravio zadržati obaveznu uplatu u budžet može postati razlog za oporavak. U ovom slučaju će biti apsolutno nevažno da li je sam platilac znao za to. Poreski agent mora obavijestiti pojedinca i inspekciju o nemogućnosti zadržavanja poreza. Ali ne rade svi to. Prema podstavu 4 stava 1 čl. 228 Poreskog zakonika, građani koji ostvaruju druge prihode od kojih porez na dohodak fizičkih lica nije zadržan, moraju obračunati i platiti u skladu sa iznosima tih primanja. Činjenica da je platilacčak i nema pojma da ima takvu dužnost, ne oslobađa ga odgovornosti.

Pismo Ministarstva finansija

Da uplatitelju, koji nije ni znao da mora da odbije od svojih prihoda, može biti naplaćena novčana kazna, svjedoči i obrazloženje Ministarstva finansija. Ministarstvo finansija posebno piše da je prema čl. 226 (tačka 4) Poreskog zakonika poreski agent je dužan da obračunati iznos poreza odbije direktno od prihoda obveznika kada su isti uplaćeni. Tačkom 5. istog člana propisano je da ako je to nemoguće učiniti, subjekt je dužan, najkasnije u roku od mjesec dana od dana isteka perioda u kojem su te okolnosti nastupile, da pismeno obavijesti samog pojedinca (od na čiji prihod se vrši odbitak) i kontrolnom organu (FTS). Istovremeno, obaveza obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak fizičkih lica, kao i podnošenja prijave je na obvezniku.

Izuzeće od kazne

Da bi osobu koja je primila prihod privela odgovornosti, Federalna poreska služba treba da dokaže činjenicu da je došlo do povrede. Nadzorni organ treba da utvrdi koje su radnje/propusti doveli do nepoštovanja zahtjeva. U čl. 109 Poreskog zakonika predviđa da subjekt ne može odgovarati ako nije kriv za prekršaj. U čl. 111. Poreskog zakonika utvrđuju se okolnosti pod kojima čl. 109. To znači da ako uplatitelj nije obaviješten od agenta o nemogućnosti izvršenja obustave, onda se postavlja pitanjeo kazni se odlučuje na osnovu njegove krivice.

Izuzetne okolnosti

Uplatitelj može prekršiti odredbe zakona zbog:

1. Velike okolnosti, prirodne katastrofe i druge vanredne situacije.
2. Biti u stanju u kojem subjekt nije mogao biti svjestan svog ponašanja ili usmjeravati svoje postupke, zbog bolesti.
3. Izvršavanje pismenih objašnjenja o pitanjima obračuna, plaćanja obaveznih doprinosa ili drugim situacijama u vezi sa primjenom odredaba Poreskog zakona, koja su subjektu lično (ili vezano za neodređeni krug lica)) od strane Federalne poreske službe ili drugog ovlašćenog organa iz njihove nadležnosti.
4. Druge okolnosti za koje poreska uprava ili sud može priznati da isključuju krivicu.

Ovu listu, uprkos prisustvu paragrafa 4, mnogi zvaničnici smatraju iscrpnom. S tim u vezi, obveznici koji nisu dostavili izjavu iz f. 3-NDFL, kažnjavaju se novčano na osnovu toga što nepoznavanje zakona ne oslobađa od odgovornosti. U takvim slučajevima stručnjaci preporučuju da se zatraži 2-NDFL sertifikat od kompanije koja je isplatila platu ili drugi prihod. Informacije koje će biti prisutne u dokumentu će pokazati da li je porez zadržan na ovim računima.

EUND

Jedinu deklaraciju podnose oni subjekti čijitokom poreskog perioda nije bilo kretanja sredstava na računima. U ovom slučaju ne govorimo samo o prihodima, već io rashodima. Ukoliko se nakon prijave utvrdi da je kompanija izvršila poslovnu transakciju, na primjer, otpremu proizvoda, mora dostaviti ažuriranu dokumentaciju.

Ali kontrolno tijelo ponekad ne prihvata ovu prijavu, zahtijevajući prezentaciju primarnog. U takvim situacijama, Federalna poreska služba može izreći novčanu kaznu za kašnjenje u podnošenju PDV prijave. Kako pojašnjavaju nadležni organi, EUND se podnosi u skladu sa stavom 2. tačka 2. čl. 80 NK. Ako preduzeće ne obavlja transakcije koje rezultiraju kretanjem sredstava na bankovnim računima ili gotovinom, ono ima pravo da umjesto prijava za svaki porez podnese pojednostavljenu (jedinstvenu). Ukoliko se nađe predmet oporezivanja za period u kome je prijava podneta, obveznik je dužan da izvrši izmene dokumentacije i dostavi je na način propisan čl. 81. Ako je subjekt to uradio, onda mu se ne može kažnjavati novčana kazna za neblagovremeno podnošenje PDV prijave. Takvo izvještavanje će se smatrati ažuriranim.

Tajming

Gore je razmatran poseban slučaj, kada se ne može naplatiti kazna za zakašnjelo podnošenje PDV prijave. U 2015. godini visina kazni nije pretrpjela nikakve promjene. Zakonodavstvo, međutim, postavlja vremenske rokove nakon kojih se iznos može povećati. Tako, na primjer, novčana kazna za zakašnjelo podnošenje PDV prijave u 2015. godinigodine iznosio je 5% imputiranog iznosa naknade, ali ne manje od 1000 rubalja. Ova vrijednost je postavljena za subjekte koji su propustili do 180 dana od datuma izvještavanja. Ovaj period je određen i za druge naknade. Na primjer, kazna za kasno podnošenje deklaracije o pojednostavljenom poreskom sistemu za 2014. također je iznosila 5% imputiranog iznosa, ali ne manje od 1000 rubalja. Ako obveznik ne dostavi dokumente duže od 180 dana, tada se procenat značajno povećava. Ovaj red se također primjenjuje na svaku imputiranu naknadu. Na primjer, kazna za zakašnjelo podnošenje prijave poreza na transport iznosiće 30% iznosa odbitka. I ovdje veličina sankcije ne bi trebala biti manja od 1.000 rubalja.

Mogu li se sankcije smanjiti?

Zakon predviđa slučajeve kada platilac može smanjiti iznos kazne. Oni su utvrđeni u čl. 114 NK. Na primjer, izrečena je novčana kazna za kasno podnošenje prijave poreza na zemljište. Federalna poreska služba, u pravilu, poziva platitelja sa obavještenjem. U uvidu se subjekat uz potpis upoznaje sa aktom ovjere. Nakon što platilac potpiše ovaj dokument, ima dvije sedmice da podnese zahtjev za smanjenje imputiranog iznosa.

Olakšavajuće okolnosti

Kazna za kašnjenje u podnošenju PDV prijava u 2013. godini, kao iu 2016. godini, može se smanjiti za najmanje polovicu. U dijelu 1. čl. 112 obezbeđeni su sledeći uslovi:

1. Teške porodične ili lične okolnosti.
2. Počiniti prekršaj pod uticajem prinude ili pod pretnjom službene, materijalne ili druge zavisnosti.
3. Teška finansijska situacijaplatilac koji je odgovoran.
4. Druge okolnosti koje će Federalna porezna služba ili sud priznati kao olakšavajuće.

Koji su zadnji faktori? Na primjer, najčešće okolnosti koje smanjuju kaznu za kasno podnošenje UTII deklaracije iz 2014. bile su:

1. Počinjenje prvog kršenja Poreskog zakona.
2. Subjekat ima zavisne osobe. Osim maloljetnika, tu su i djeca mlađa od 23 godine ako redovno studiraju.

Što je više okolnosti naznačeno, veća je vjerovatnoća da će iznos kazne biti smanjen za više od polovine. Na primjer, u praksi ima dosta slučajeva kada je kazna smanjena za 4 puta.

Druge mjere

Pored novčanog povrata, poreska služba može zamrznuti bankovne račune subjekta. Ovu mogućnost pruža Federalna poreska služba u skladu sa čl. 76 NK. Stavom 3. ovog člana utvrđeno je pravo inspekcije da obustavi poslovanje po računima u banci platioca ako prijava nije podnesena u roku od 10 dana od dana utvrđenog zakonom. Ovdje treba reći da su sve debitne transakcije blokirane na računu. To jest, možete uplatiti sredstva.

U isto vrijeme, zakonodavstvo utvrđuje prioritet naplate sredstava od dužnika. Novčana kazna koju izriče poreski organ je trećeg reda. Odluka o otkazivanju blokade mora se donijeti najkasnije 1 dan nakon podnošenja izjave.

Kontroverzna pitanja

U novom izdanju art.119. Poreskog zakonika utvrđeno je da se kazna za kašnjenje u podnošenju prijave obračunava na osnovu iznosa poreza koji nije plaćen u roku utvrđenom zakonom. Ova odredba je izostala u prethodnom članu, što je izazvalo kontroverzu. Nije bilo sasvim jasno u kom trenutku treba odrediti sankcije - na dan isteka roka ili stvarnog podnošenja izvještaja. Ako je porez plaćen u cijelosti, ali prijava nije podnesena, kazna će biti 1000 rubalja. Ako je dio iznosa oduzet, iznos sankcije se utvrđuje razlikom između stvarno plaćenog i imputiranog iznosa obavezne uplate.

Zaključak

Poresko zakonodavstvo jasno postavlja rokove za podnošenje prijave. Ovako stroga regulativa je rezultat činjenice da obavezni doprinosi fizičkih i pravnih lica čine značajan udio u budžetskim prihodima. Shodno tome, država nastoji osigurati odgovarajuću kontrolu nad blagovremenošću primanja. Prekršaji, kao što se vidi iz članka, mogu biti uzrokovani različitim okolnostima. Zakon, naravno, daje obveznicima određene mogućnosti za smanjenje sankcija. Pored toga, Poreski zakonik utvrđuje niz odgovornosti za kontrolna tijela. Ali, kako praksa pokazuje, okolnosti se često ne uzimaju u obzir. S tim u vezi, bolje je učiniti sve na vrijeme: kako platiti poreze i podnijeti izvještaje o njima. U ovom slučaju neće biti postupaka i problema.